Djevica Marija, Božje remek djelo

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No, anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Lk 1,26-38

Djevica Marija, pravo Božje remek djelo. Žena nad ženama, majka nad majkama.

Što nju čini tako jedinstvenom,posebnom, vrijednom ?

Njezina svetost, požrtvovnost , ljubav, majčinstvo, poslušnost prema Bogu,čistoća.

Gledajući samo u Marijinu sliku, ne vidimo mrlje nemorala,nečistoće, iskrivljenosti. Vidimo čistoću, dostojanstvo, kroz nju sija ljubav !

Zašto je Marija trpila, šutjela, stajala sa strane, a ne skakala pred ljude i tjerala ih od svog sina?

Marija šuti kad je šutnja jača od riječi, a govori kad je to doista najpotrebnije tj. kad svi drugi šute, ona stoji ne sa strane već na pravom mjestu koje joj je Bog namijenio, i u konačnici, njen 'ja' je uvijek u odnosu 'ja i Bog'.